|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
kad budes cekao zoru bijelu u njeznosti neke druge zene,
zamisli tada mene u njenom tijelu,
jer moje ruke su ruke njene,
neka te sa zarom ljube usta njena mojih strasnih poljubaca,
da ti zelja ne ostane pusta pokusaj me naci u strasnom vapaju
zaljubljenoga srca istinu sto sluti,
kada ona zadrhta u tvom zagrljaju kroz njene rijeci moj sapat ces cuti,
i neka ti tada bude lijepo kao u prici
i neka ti u tome tvoja sreca jos na nasu lici.
Draga ljubavi jedina
S koje si planete?
Dopusti mi da malo i ja
S tobom budem dijete
Ajde daj mi jedan đir u svom svemirskom brodu
Da vidim tu zvijezdu s koje dolaziš ti
Kad budem u stanju da ti shvatim putanju
Bit ću mjesec tvoj i suputnik
Draga ljubavi jedina
S koje si planete?
Dopusti mi da malo i ja
S tobom budem dijete
Ajde daj mi jedan đir u svome svemirskom brodu
Da promolim glavu malo iznad ozona
Gore gdje ti nisi ti i gdje ja nisam ja
Mi ćemo možda i biti savršen par
Draga ljubavi jedina
S koje si planete?
Dopusti mi da malo i ja
S tobom budem dijete
Gore gdje ti nisi ti i gdje ja nisam ja
Mi ćemo možda i biti savršen par
Draga ljubavi jedina
S koje si planete?
On je volio brodove
Ona je gledala u brodove
kako njenog dragog odvode
do nekih dalekih, hladnih i opasnih
mora i obala
I nije voljela brodove
jer oni njenog dragog odvode
do nekih dalekih, hladnih i opasnih
mora i obala
Tada bi plakala u samoci
zeljela bi da joj se vrati
zeljela bi da ga vidi i
da ga opet ljubi cijelu noc
On je volio brodove,
jer brodovi ga odvode
do nekih dalekih, toplih i opojnih
mora i obala
Samo nekad bi ga brodovi
odveli do obala
gdje su daleka, topla i opojna mora
mirisala na nju
Tada bi plakao u samoci
zelio bi da joj se vrati
zelio bi da je vidi i
da je opet ljubi cijelu noc
So you face it with a smile
There is no need to cry
For a trifle's more than this
Will you still recall my name
And the month it all began
Will you release me with a kiss
Have I tried to draw the veil
If I have - how could I fail?
Did I fear the consequence
... dazed by carelss words
Cosy in my mind
Chorus: I don't mind
I think so
I will let you go
Now you shaped that liquid wax
Fit it out with crater cracks
Sweet devotion- my delight
Oh, you're such a pretty one
And the naked thrills of flesh and skin
Would tease me through the night
"Now i hate to leave you bare
If you need me I'll be there
Don't you ever let me down"
..dazed by careless words
Cosy in my mind
Chorus
And I touched your face
Narcotic mind from lazed Mary-Jane
And I called your name
Like an addicted to cocaine calls for the stuff he'd rather blame
And I touched your face
Narcotic mind from lazed Mary-Jane
And I called your name
My cocain
izgubljena u mnostvu, trazi rijeci prave.. pogled stranaca a nigdje njega..
lutajuci ulicama tockastoga grada, krije sve svoje snove..
zamislja se u beskrajnom moru poput zalutale vile,
sjeca se svih dobrih i losih slika nekad davno izgubljenih ljudi..
gdje su sada??..sto ih je skrilo??..
mozda ona nit koja djeli sve neshvacene..
polako koracajuci netko je uhvati za rukav,
trzne se, ali nastavi polako..
nije to nitko, samo sjecanje davno..
po zidovima se sjene igraju,
njena samo polako koraca uz nju..
tu je sa njome, i ne pusta je samu...
sjena nosi njegovo ime..
negdje daleko, u nepoznatome gradu..
dok sanja, sanja njega..tiho se veseli....
oni u njezinim snovima imaju sve,
sve ono sto ona osjetila nije,
negdje daleko, u nepoznatome gradu..
kriju se njeni snovi..
daleko od nje, daleko od njega..
krije se sve,
sve ono u sto ne vjeruje..
opet me probudio isti osjecaj kao nekada davno. sinoc sam ga opet srela, bio je isti kao i uvijek sa istim sjajem u ocima premda ovaj put malo manjim.
tresla sam se od nervoza sto sam ga ugledala... on je bio lezeran kao i uvijek, smirila sam se i udahnula jedan velik dah da me spasi pa makar na tren.
stajao je preko puta mene i isao za svojim poslom kao ja takoder samo je bila razlika u tome sto sam se ja vratila u vremena kad sam stajala kraj njega u njegovom zagrljaju i slusala njegova saputanja na uho..prosli su me trnci, sada je vec gledao u mene..pokusavala sam ostat hladna i zabavljat se.. nisam mogla!..promatrao me njegovim meni jako poznatim pogledom, htjela sam vristati, htjela sam pobjeci od tamo a opet me nesto vuklo da ostanem-stari osjecaji prema njemu.. jos uvijek me proganja njegova recenica koju je rekao jos onda u nasem vremenu "nemoras se prema nekome ponasati bogovski, da ta osoba zna da je volis.."
skrivala sam pogled i drzala distancu, jer se nisam htjela vratiti u ono staro vrijeme,vrijeme koje je zavrsilo sa jakom boli..
smijala sam se, pricala sam..al' on me i dalje promatrao svojim vatrenim pogledom.
nikad nisam mogla shvatit neke stvari, koje vjerojatno nikad i necu..
ali voljeli smo se tada, i tada je svijet bio samo nas..mi smo bili glavni i jedini..
voljela sam to vrijeme jer je i on mene tada voljeo...
pokusavam se maknut od svega sto me podsjeca na njega, najvise se zelim maknut od samoga njega, al ovaj tockasti grad je premalen da bi se ostavrio moj san. tuga me uvijek doceka iza ugla srece, pokusala sam dosta puta ali nemogu.
sjecam se nasih zora, sjecam se njegovog mirisa koji me mazio po ramenima.
kad bi polako sklapala oci dok mi je prilazio sa sigurnoscu, kad me je strasno i zeljno ljubio i moje zelje da uzvratim svaki njegov poljubac. dok mi je polako prelazio rukom po licu i uz cijelo moje tijelo, sjecam se njegove topline i blagog vjetra koje nas je mimoilazilo da nam ne smeta..sve je tada bilo uz nas i za nas..
a danas? danas, je sve to tako daleko kao i nas dvoje..
gledam u zrcalu lik njen,
nema je!
nekoc je tu bila,
neki je nazivah "srecom"!
i kroz svu bol-trazim je,
pokusah se oduprijeti od svega,
nemogu,
BOL,
ona je jaca!
nista na svijetu nije sveto,
sve je ipak prolazno..
al' zar sreca nije sveta(?)
istina, jednom tako mislih,
ali, ne i sada..
sve je prolazno,
pa i sreca!
ahh.. zasto postoje osobe koje zelis imat kraj sebe da zaboravis proslost, kad te i one povrijede??..
sad je ono ko doba Bozica i blabla i svi bi trebali biti sretni i uzivati iz dana u dan, ja nisam te srece, ja samo patim iz dana u dan..
opet sam povrijedena, zasto se to meni stalno dogada(?) ja uvijek pazim na druge i mislim kako ce njima biti, zasto nitko ne pazi na mene???
pocet cu mrzit sve oko sebe i mislit samo i jedino na sebe, jer kvragu tako svi danas rade, pa zasto nebi i ja??!
sjedim sama na hladnome
kameni
pogled upucen suncu koji tone iza obzorja..
u daljini pjev ptica i
topot kise..
misli mi lete u daljinu
na neko sigurno mjesto..
more se lagano dize,
na njemu tracak nade,
nade koje vise nema
i kojoj se ne zelim nadat..
dobro mi je nakon svega
i pokusavam sakriti mrvice tuge,
sto su ostale za tobom,
vrijeme govori drugacije..
SRETAN BOZIC I NOVA GODINA SVIMA!!!!! KIZZA
lezala je sama u mraku, oblila je toplina i postalo joj je suvise vruce sto je bilo dosta drugacije od hladnoce koju je inace osjecala.
lebdila je nad svojim krevetom, nije bila sigurna jel to stvarnost ili san, zato je za svaki slucaj otvorila oci-nije sanjala stvarno je lebdila i bila je svjesna toga u potpunosti.
poletila je nebom povise uspavanog grada, svjetlost ulica joj je upadala u oci, u isti mah je ugledala jos jedan lik koji joj je prilazio sa smjeskom na licu.
imao je ricanu smedu kosu, samo se toga sjecala, u tom trenutku se nije osjecala sama imala je njega kraj sebe i bila je sretna jer jos netko djeli to s njome.
nije dugo trajalo ali bilo je dovoljno jer je znala da ima nekoga uza se.
opet se stvorio mrak i opet je lezala u krevetu, osjetila je andela pored sebe koji je zracio toplinom i dobrotom.
postojao je razlog za njega i taj osjecaj.
nije bila sama..
..evo, danas sam skupila hrabrosti i odlucila napisat post a jos mi je vise trebalo da se ohrabrim da procitam postove iz proslosti. i tek nakon sto sam sve procitala shvatila sam kako mi je bilo i uhvatila me tuga jer je sve to gotovo.
da, gotovo je!
rekla sam mu sve, cak i stvari koje sam mislila da mu necu nikada reci..rekla sam mu da ga volim, on je rekao da i on mene voli takoder.
bilo mi je lijepo te veceri,ali sve sto je lijepo kratko traje..pa tako i nas dvoje..
na kraju me samo poljubio i rekao da nesmije vise biti samnom, nisam imala snage pitat zasto sad to vec sam mu zazelila laku noc okrenula se i posla ca..
drago mi je sto se nakon toga nisam okrenula vec sam posla doma.. neznam, mozda je tako najbolje..
kako neki kazu..NIJE NAM SUDENO..
prebolit cu ja to sve..
htjela sam mnogo toga u zivotu,ali nikad se nisam bas trudila da dobijem te stvari jer ionako mi nisu prestavljale nista. uvijek sam bila nezainteresirana za cijeli svijet,a i iskreno nitko nije bio zainteresiran za mene, tako da se nisam puno bunila..
danas sam opet odlutala svojim mislima u proslost, zanimljiv izlet moram vam priznati.. sve je bilo nekako lijepo ali opet cudno-bas onako kako ja volim.
naravno opet mi je pao pogled na moju klupicu s balkona, tamo je stajalo dvoje ljudi(muskarac i zena), pricali su..ali bili su previse udaljeni,nije se vidjelo bliskosti u njihovom govoru tijela..trzla sam se, i iskreno ponadala da sebe nikad necu zatec u takvim stvarima.. dosad nisam,ali mozda je to primjetio netko tko nije trebao.. npr. ON.. ali cisto sumnjam, volim ga!
jednom je rekao:"ljudi se ne moraju prema nekome ponasati bogovski da bi dokazali svoju ljubav, to se vidi u ocima.."
vratila sam se u svoju sobu i vratila svojim mislima, zastala sam na zadnjoj nasoj veceri skupa, bilo je prekrasno, tad sam se osjecala samo njegovom i svidio mi se taj osjecaj..htjela bi se opet tamo vratit da budem njegova i da ga osjecam svakim djelicem svojih osjeta. stvarno je bilo posebno.
pa zasto onda sad nakon svega, ja se ne mogu odvazit i priznati mu sve.. zar je to stvarno tako velik problem??
volila bih biti hrabra i reci mu sve, ali nemogu..
kad sam uz njega osjecam se kao da sam na oblacima, kao na nema nikoga oko nas, i kao da nisu potrebne rijeci da mu ista kazem jer on to vec zna.
to je lijepo, ali volila bih mu reci naglas te dvije rijeci..koje cijenim i koje samo on zasluzuje..
sada dok sjedim sama sa stolom i pisem redove, polako se gubim u oblaku dima i miru koji mi pruzaju zidovi ovi.
bilo bi mi glupo da stalno pisem o njemu, ali nemogu si pomoc previse me zaludio..zaludio me svakom svojom vrlinom i manom.
sinoc sam ga opet vidjela nakon nekog vremena, za divno cudo nismo se posvadali, kad sam ga ugledala uhvatila me nervoza pobjegla sam malo da se smirim. ali kad me iznenada uhvatio i zagrlio te rekao da me voli i na kraju poljubio njezno u obraz, ostala sam bez rijeci.. ja sam cijelu vecer bila pod tim dojmom. tih par sekundi cinile su mi se kao godine.. odjednom se sve utisalo oko nas, nikoga nisam vidjela ni cula..tu je bio samo on i ja.. lagala bi kad bi sad nakon svega rekla da ne vjerujem vise u nas, vjerujem ali me to strah naglas reci da ne cuju zli ljudi, stvarno me strah, ali zelim ga vise od svega i da moram birat izmedu njega i mene, nebi ni promisljala sama bi sebe ubila.
neznam vise sto da radim, VOLIM GA i to me pomalo ubija..
mislila sam ako podem malo iz svoga grada, da cu ga zaboravit bar na sekund i da cu malo uzivati u svom mizernom zivotu..aaaa.. trudila sam se,ali nije mi dao miran..opet sam razmisljala o njemu i samo njemu, nekad se sama zapitam jesam li normalna i zasto toliko moram razmisljat o njemu(???)..mislim da cu postat ovisnica.
jednom sam isla doma i pricala s prijateljicom, ono nista ekstra ugl. dosle smo na temu njih..tada sam ga znala samo iz videnja i uvijek mi je bio THE LIK o kojem sam mogla mastat, tada sam rekla.."volila bi se zaljubit u njega pa makar i patila samo da vidim imam li i ja osjecaje"..sad bi to najradije porekla jer stvarno nemogu ovako. uvijek sam bila osoba koja emocijalne stvari nisam jednostavno mogla progurat i prijec preko svega, kod mene su se uvijek vrsile analize oko svake sitnica, tipa..zasto ovako,zasto onako?
da bi mi se on dogodio, stvarno neznam vise sto da radim..
nakraju sam saznala da sam ja njega POVRIJEDILA.. pitam se jel se on ikad zapita sto je on sve ucinio od moga zivota, koliko god mi bilo super svaki put s njime to bi se uvijek uprskalo mojim suzana jer nakon svake nase "zajednicke" noci sutridan bi saznala nesto sto bi me ubilo i natjeralo da mrzim takve noci jer bi uvijek nosila suze..
zatim one dvije rijeci.. VOLIM TE!.. ja sam to uvijek shvacala ozbiljnom stvari, mozda je i on..ali sve mi se para da bas i nije. ljudi ne govore takve stvari bez razloga i razmisljanja..a meni si cinio sasvim smiren i mogla bi rec normalan kad mi je to izgovorio, normalno nebi bila ja ja..ja to skoro nisam ni cula i tek sutri dan shvatila sto je on meni rekao tu vecer. ja to njemu nikad nisam izgovorila premda znam da ga volim dosta duze nego on mene,iako sumnjam da me vise voli. nisam ja takve srece nikad bila pa cu takva i ostat.
ali najvise od svega mi je zao sto nikad nisam rekla te dvije odvazne rijeci, mozda bi danas bilo drugacije, ali eto..sudbina je tako htjela(premda ne vjerujem u te stvari..kod mene su samo slucajnosti)..
za kraj moja i njegova pjesma..
Previše sam gresan da bih bistrom vodom ruke umio
Da sakrio bih lice pred tvojim okom što me bodrilo
I mislit ću na tebe onda kad mi svane sudnji dan
Mislit ću na ljubav koje nikad nisam bio dostojan
Nisam bio dostojan
Ni ove dvije duše što nam je Bog povjerio
Umjesto da se ljube ja sam i to iznevjerio
Izdao sam te izdala si me
Bolje nismo ni zaslužili
Ni ove dvije duše što nam je Bog povjerio
Koliko sam blesav toliko sam spreman gubiti
Nauči se od mene to što nikad ne smiješ postati
I mislit ću na tebe onda kad mi svane sudnji dan
Mislit ću na ljubav koje nikad nisam bio dostojan
Nisam bio dostojan
pozz
zbog tebe vise nisam ono sto sam nekada bila,
svi traze nasmijanu i vedru curu, ali kako da ima to dam kad te cure vise nema, jednostavno je nestala kao sto je izbljedio tvoj zadnji poljubac na mojim usnama.
znao si mi se nekada nocima divit, njezno mi dodirivat lice i proucavat svaku crtu na mome tijelu, voljela sam svaki tvoj dodir jer je za njim ostajala toplina.. da nekada davno, ne tako davno.. zasto sam te morala zavoljet(?), jel to neka ljudska kazna, da zavole osobu koja ih nakraju htjeli oni to ili ne povrijede..
ahh.. volila bi znati odgovor na to pitanje, sada kada patim, kad se skrivam pod nekom maskom koja se ni meni ne svida, pitam se jel vrijedim ista(?), jel moja patnja uopce vrijedna tebe??!..
zelim nastavit dalje, ali nemogu. pa bar bi me mogao pustit dalje ako ista bar sam to zasluzila, nakon svega sto si mi ucinio, trebala bi lakse disati, sad tako ne razmisljam ali znam jednoga dana ce mi biti drago sto je sve zavrsilo kako je zavrsilo(tvojim gazenjem mojih osjecaja), mozda cu ti cak jednoga dana i pruziti ti ruku te zahvaliti sto si to napravio sto si napravio. jedna meni draga osoba uvijek mi kaze da se sve s razlogom dogada i da nista nije bez razloga, vjerujem da je to istina i da ce i tebe jednoga dana stici sud, jer na koncu sve se vrti u krug...
priznat cu volim ga vise od svega i sada ne razmisljam kako cu nadam se razmisljati u buducnosti,ali zato se molim da ga prebolim jer ma kakav bio nije vrijedan(tako mi mnogi kazu)..ljudi moji srce ne pita, a kad suza sklizne suvise je kasno.. trenutno se osjecam sama,premda imam puno ljudi oko sebe, ja ih jednostavno ne primjecujem, ali doci ce oni na red..
